Vaskulama flora otoka Hvara

TRINAJSTlC (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) Primljeno 12. 12. 1992.Na temelju bogate literaturne građe velikoga broja is traživača hvarske flore tijekom 150-goddšnjega razdoblja, te na temelju vlastitih florističkih istraživanja, iznijet je popis hvarske flore na jednom mjestu.Flora otoka Hvara broji 1095 taksona vaskularnih biljaka.Od toga broja zabilježena je 1038 vrsta i podvrsta, te 57 va rijeteta i formi Prvi se puta navodi 65 taksona i oni su u tekstu označeni zvjezdicom (*).U popis su uključene i najznačajnije uzgajane biljke, od kojih se praktički sve mo gu povremeno naći i izvan uzgoja kao podivljale (efemerofiti), dok su neke postale i stalni članovi hvarske flore.Stariji nalazi određenoga broja biljnih taksona nisu, na žalost, tijekom novijih istraživanja mogli biti potvrđeni.Uvod Otok Hvar, prema razdiobi Rubića (1952) spada u srednjodalma tinsku otočnu skupinu, zajedno s otocima Šoltom, Bracem i Visom, te s nizom manjih otoka i otočića, što su se smjestili na prostoru oko njih Za čitavu je srednjodalmatinsku otočnu skupinu značajno pružanje glav nih grebena (antiklinala) i udolina i kanala (sinklinala) smjerom isto kzapad, što odudara od općega dinarskog smjera sjeverozapad-jugoistok.Kako je smjer istok-zapad najizrazitiji upravo kod otoka Hvara, dobio je on po tome otoku naziv »hvarski smjer«.A C T A B O T .C R O A T .V O L .52, 1993.Otok Hvar s površinom od 299,7 km2 pripada skupini velikih ja dranskih otoka (Rubić 1952), a svojom dužinom od 68 km može se mjeriti jedino s otocima Cresom i Dugim otokom.Glavni greben otoka Hvara u svom zapadnom, najvišem i najširem dijelu dostiže visine između 560-620 m nadmorske visine, a u vrhu Sv.Nikoli povrh Sv.Nedije do stiže najvišu točku otoka od 626 m nad morem.Od svih jadranskih otoka jedino su vrhovi Brača (Vidova gora 778 m) i Cresa (Gorica 638 m) viši od hvarskoga Sv.Nikole.Sjevernim podnožjem glavnoga grebena, između Starigrada i Vrboske pruža se niska dolina, a sjeverno od nje još jedan, znatno kraći i niži greben.U klimatološkom smislu otok Hvar ima tipičnu sredozemnu klimu.Srednja godišnja temperatura iznosi 16,5° C, a ukupna godišnja količina oborina iznosi 701 m m (usp.Trinajstić 1977).Embergerov pluviotermički kvocijent (Q) za grad Hvar iznosi Q = 86,6 (usp.Trfnajstić 1984), što je značajka semihumidne bioklime.Osnovicu šumske vegetacije tvore šume alepskoga bora (Pinus halepensis), šume dalmatinskoga cmobora (Pinus nigra subsp.dalmatica) i šume crnike (Quercus ilex), izgrađujući, što samostalno, što zajedno više šumskih zajednica.Značajno mjesto u biljnom pokrovu otoka Hvara zauzimaju bušici (garizi) ružmarina (Rosmarinus officinalis), koji pripa daju zajednici Erico-Rosm arinetum .Ta zajednica predstavlja svezu R osmarino-Ericion m ultiflorae i red Rosmarinetalia u najtoplijem i najsušem dijelu Hrvatskog primorja.Kratki povijesni pregled florističkih istraživanja na otoku Hvaru Između većih i manjih, mnogobrojnih otoka Hrvatskoga primorja, zanimljivo je naglasiti, da Hvar pripada među malobrojne dalmatinske otoke čija je flora istraživana kroz dugo vremensko razdoblje od prve polovice 19.stoljeća sve do naših dana.Zato postoji izuzetno mnogo flori stičkih podataka, ali se oni, na žalost, nalaze u velikom broju radova, pa je ovo prvi pokušaj, da se flora otoka Hvara prikaže na jednom mjestu.Prvi pouzdani podaci o istraživanju hvarske flore potječu iz 1818.godine, kad je Franjo Portenschlag-Lederm ayer posjetio otok Hvar i na njemu istraživao floru (usp.Portenschlag 1824, Forenbacher 1913).Međutim, sustavna istraživanja hvarske flore počinju tek 1829.godine kad na Hvar dolazi R. V i s i a n i, a od 1837 sakupljaju bilje na Hvaru Botteri i Stalio i šalju ga V i s i a n i j u.Sve poznate biljne vrste otoka Hvara objavljuje V i s i a n i (1842-1852) u svome djelu »Flora Dalmatica«, pa tako izrijekom »Lešina« (Hvar) bi lježi ukupno oko 250 vrsta, dok one općenito rasprostranjene u Dalmaciji (»in totius Dalmatiae«) posebno ne spominje, ali za znatan broj njih na glašava »nec non in Ínsula Lešina« (isto tako na otoku Hvaru).Nekako istovremeno kad i V i s i a n i ili malo poslije njega otok Hvar radi florističkih istraživanja posjećuju Biasoletto (1841) i Alschinger (1861), a rezultate florističkih istraživanja T. Pichler a objavljuju P i 11 o n i (1869) i H u t e r (1870).Svakako dosad najveći broj vrsta iz otoka Hvara objavljuje Petter (1852) na temelju materijala kojeg je na Hvaru skupio Botteri.Us poredbom podataka Visianija (1842-1852) i Pettera (1852) koji