Rhizai. Journal for Ancient Philosophy and Science

Èasopis je specijaliziran za antièku filozofiju i znanost, a izdaje ga Southeast-European Association for Ancient Philosophy (SEAAP), koja je osnovana u srpnju 2002 u Delfima.Izlazi dvaput godišnje s prilozima na engleskom (njemaèki, francuski i talijanski su takoðer predviðeni, ali zasada je sve na engleskom).Tiska se u Bugarskoj, a i glavni urednik, Ivan Christov, dolazi s Plovdivskoga sveuèilišta.Ostali urednici su István Bodnár iz Budimpešte, Katerina Ierodiakonou iz Atene te Pavel Gregoriæ s Filozofskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.Prvi broj, osim kratke bilješke uredništva povodom izdavanja prvoga broja, sadr®i èetiri èlanka i jednu recenziju.Prvi èlanak "Aristotle's Account of the Origins of Philosophy" napisao je jedan od najboljih svjetskih struènjaka za antièku filozofiju Michael Frede s Oxfordskoga sveuèilišta.Kao što se mo®e oèekivati prema naslovu, polazište mu je prva knjiga Metafizike.Poznato je kako Aristotel prikazuje i vrednuje svoje prethodnike na modelu svojeg uèenja o èetiri vrste uzroka, no nigdje ne daje sustavni argument u prilog tome uèenju.Prva knjiga Metafizike sadr®i u prva dva poglavlja osnovno pitanje što mi po svojoj naravi hoæemo znati.Najviši oblik toga znanja je mudrost, a to je znanje o prvim principima.Ta pretpostavka povezuje i ostatak prve knjige jer stjecanje mudrosti je znanje o prvim principima koji uvijek pripadaju jednoj od èetiriju spomenutih vrsta uzroka.Frede dalje ispituje sam pojam mudrosti i Aristotelove teškoæe kada zagovara jedan osebujni, èisto teoretski pojam mudrosti.Kada govori o etici i politièkoj znanosti, Aristotel gotovo nikada ne govori o tim podruèjima kao filozofiji.Iznimka su posljednje reèenice Nikomahove etike.Na tome se mjestu vjerojatno suprotstavlja filozofija o 'ljudskim stvarima' s prvom filozofijom koja se bavi mudrošæu èiji su predmet bo®anske, a ne ljudske stvari.Fredeov èlanak sadr®i još mnoštvo drugih zanimljivih misli i zapa®anja.Glavna je teza vrlo uvjeljiva, naime da je u prvoj knjizi Metafizike oèita Aristotelova koncepcija filozofije kao metafizike odnosno 'prvotne filozofije', a to je shvaæanje vrlo blisko Platonovu.Radi se o njihovu zajednièkom naporu da se objasni što je filozofija, ili što ona treba biti, a to je bilo potrebno jer je u njihovo vrijeme sam pojam filozofije bio nejasan i sporan.Drugi je èlanak posveæen Isokratovu, Platonovu i Aristotelovu odnosu spram retorike (Chloe Balla, "Isocrates, Plato, and Aristotle on Rhetoric").Obojica razvijaju svoja shvaæanja retorike u izravnoj polemici s Isokratom.Platon retoriku posve integrira u filozofiju te je tako spašava od neodreðenosti.Kao takvu namijenio ju je zakonodavcu koji je koristi kao njezin jedini vjerodostojni tumaè za dobrobit zajednice.Takvo shvaæanje retorike bilo je potpuno opreèno atenskoj praksi.S druge strane, Aristotelova je retorika vrsta logike i taj model je bliskiji Isokratovoj nego Platonovoj tradiciji.U treæem èlanku George Karamanolis ("Transformations of Plato's Ethics: Platonists Interpretations of